Dani posta i molitve

DAN POSTA I MOLITVE, kada vas pozivamo na post o kruhu i vodi i na osobnu i zajedničku molitvu. Svi koji se želite uključiti, možete sudjelovati u osobnoj meditaciji te doći na zajedničko klanjanje pred Presvetim

MOLITVENI LIST ZA RAZMATRANJE Četvrtak, 22. prosinca 2022.

PRIPREMA I MOLITVA

Pripravi svoje tijelo i svoju nutrinu za molitvu. Saberi se. Sve sada pusti po strani. Postoji vrijeme za rad, postoji vrijeme za molitvu. Postoji vrijeme za druge, postoji vrijeme za Boga. Pusti i sve brige i ono što te boli. Zapravo, svjestan svega gnoga što čini tvoj život, uđi u prostor molitve. Osvijesti si da je Bog prisutan te Mu zahvali na ovome trenutku. Kad si sve u svojoj glavi i u svome tijelu stavio na svoje mjesto (nikad to neće biti stopostotna urednost!), sabrano učini znak križa. Tim znakom sebe obilježi Bogom: ono što misliš (čelo), ono što osjećaš (srce) i ono što činiš (ramena, tj. ruke) – neka sada bude blagoslovljeno Božjim pogledom.

Moli Duha Svetoga da u tebi pripravi boravište Božjoj riječi. Možeš to učiniti ovim ili sličnim riječima:

Duše Sveti, koji po obećanju Isusovu prebivaš u meni, očisti mi srce i pamet i ražari moju vjeru. Preobrazi moje slabosti u snagu i sve moje nutarnje tmine rasvijetli svojom božanskom svjetlošću. Uvedi reda u moje misli i osjećaje. Neka mi ništa ne priječi da se otvorim Božjoj prisutnosti. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome…

ČITANJE BOŽJE RIJEČI I BOŽIĆNO RAZMATRANJE:

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu Što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.

TEKST I PITANJA ZA RAZMATRANJE:

» Kad slušaš, Bog ti govori, kad moliš, ti govoriš Bogu. (sv. Ambrozije).

Isusovo rođenje u Betlehemu rođenje je koje najviše plijeni pozornost na Božić. Ali ako u ovom rođenju ne vidiš povezanost s rođenjem Riječi od Oca u vječnosti, izgubio si ono najvažnije. Tada je ostalo za dobro raspoloženje samo malo romantike; simpatično dijete koje možda za kratko dodiruje tvoje srce, ali uistinu ne može zahvatiti tvoju nutrinu.

Utjelovljenje Boga najveća je tajna kršćanstva, najviše neshvatljiva i neprotumačiva. Kako se tako veliki Bog može učiniti tako malenim? Kako može ovo nejako dijete, malo novorođenće koje se guši u plaču biti ,, moj Gospodin i moj Bog?“ Upravo je ova tajna kamen spoticanja za nekršćane. Čak i unutar Crkve postoje mnogi, osobito među teolozima, kojima je teško prignuti glavu pred ovim nevjerojatnim: da je jedno slabašno i nemoćno dijete Bog.

Ali ako ovo vjeruješ, imaš rješenje za sve svjetske zagonetke i poteškoće. Tada ne možeš više sumnjati da Bog ne voli svoje stvorenje. Da je svemogući Bog postao malo dijete, radi čovjeka, definitivno je dokaz konačne pobjede njegove ljubavi. Posumnjati da te Bog ne voli jedino je moguće ako zaboraviš jaslice.

Ne trebaš čekati na Isusovo trpljenje i smrt kako bi bio siguran u Njegovu ljubav. Puno je veća razdaljina između kraljevskog prijestolja i Betlehema nego između Betlehema i Golgote. Ono što je najviše nevjerojatno dogodilo se kada je Marija rodila malog Isusa.

Molitva je naš govor Bogu. Govorim Bogu što osjećam. Molim za rasvjetljenje,

zahvaljujem mu i slavim ga. To je usmena molitva.

Molim da me Bog promijeni. Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira. (sv. Augustin).

MOLITVENI LIST ZA RAZMATRANJE Četvrtak, 15. prosinca 2022.

PRIPREMA I MOLITVA

Moli Duha Svetoga da u tebi pripravi boravište Božjoj riječi. Možeš to učiniti ovim ili sličnim riječima:

ČITANJE BOŽJE RIJEČI I RAZMATRANJE:

Mt 1, 18-24

Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

TEKST I PITANJA ZA RAZMATRANJE:

Jeste li ikada čuli da je neka žena zatrudnjela po Duhu Svetom? Znam, to se čini nemogućim! Iako to zvuči nevjerojatno, dogodilo se.

Što je mogao osjećati Josip kada je saznao da je Marija trudna? Bili su zaručeni, nisu još proveli noć zajedno, a ona trudna. Dramaturgija tog događaja je velika. Izgledalo je da je Josip prevaren. Tko zna što je proživljavao? Vjerojatno što i svaki drugi muškarac nakon slične vijesti: Žena ti je trudna, ali ne s tobom. Za Josipa je to bio sudnji dan. On i ona su računali na predivan brak. Jesu bili siromašni, ali željeli su biti sretni. Što sada? Josip toliko voli Mariju da je pokušava spasiti. Židovsko pravo za takav slučaj predviđa ženino kamenovanje nakon poroda. Nije pravedno za ženu, ali takav je bio propis. Zato Josip milosrdno odlučuje da će on otići ne izvrgnuvši Mariju sramoti. Međutim, njemu se u snu javlja anđeo. To se događa u snu, a ne u stvarnosti. Čovjek često posumnja u snove. Josip je povjerovao. Zato je ova priča ponajprije o vjeri. Josip je povjerovao Bogu poput Abrahama.

Josip je nevjerojatan muškarac jer je povjerovao. On odlučuje povjerovati. Ako se mi odlučimo za takvu vjeru naš će se život

preokrenuti. Ne u smislu da će biti sve savršeno i bez pogrešaka, nego upravo kao što se Josipu dogodilo.

Josip je poput svakog čovjeka sigurno osjećao sumnju. To je bilo iskušenje. Nije bilo tako da je jednog jutra rekao: Sve super, primam dijete, neću više sumnjati. Josip je bio običan čovjek, zato se u njegovu srcu morala javiti kušnja sumnje: A što ako sve to nije istina i netko se šali sa mnom. I obrnuto, svaka žena može to isto pomisliti i u svom srcu nositi veliku sumnju. To je kušnja koja se može odvijati kroz cijeli život: Kako ću njoj/njemu povjerovati. I tu slijede stalna zapitkivanja: Reci mi kako, gdje, s kim, zašto? I nikako tome kraj: A što ako je ona to sve izmislila?

Josip se ne predaje tom iskušenju. On ne traži “svoje” zbog uvrede, nego prima Mariju i dijete. On vjeruje. Zato je Josip nevjerojatan muškarac. Vjerujem da ima još takvih u ovom svijetu iako bi ih se moglo tražiti sa svijećom. To su muškarci koji toliko ljube, koji imaju povjerenja, ne zapitkuju, stabilni su u svojim osjećajima. To su muškarci koji uvijek udaljuju od sebe svaku ljubomoru i nepraštanje, svaku sumnju i sebičnost.

Josipova povijest je priča o vjeri. Nju nam Crkva nudi pred Božić.

Želiš li povjerovati i dopustiti da se sve u tvom životu okrene naopačke? Josip je imao svoje planove i svoje vizije obitelji, odmora, mira, ali dogodilo se nešto sasvim drugo, neočekivano. To je istinita vjera.

Isus nas poziva na istinitu vjeru, ne na folklor ili starinske običaje jer na tom nivou zadržavamo se možda predugo. On nas poziva da prekinemo s grijehom i da sve očekujemo od Boga. Potpuno pouzdanje u Boga rađa savršenom ljubavlju. Tako je Josip potpuno ljubio.

Ova Priča o vjeri nije samo za muškarce. Ona je i za žene. Uđimo u tu priču i pogledajmo što treba odbaciti od sebe, a što ostaviti. Naučimo beskrajno ljubiti kako bismo odbacivali sva iskušenja i osudu nad drugima. Proživimo nadolazeći Božić upravo u takvoj vjeri koja uzrokuje potpunu promjenu i potiče na ljubav.

MOLITVENI LIST ZA RAZMATRANJE Četvrtak, 8. prosinca 2022.

PRIPREMA I MOLITVA

Moli Duha Svetoga da u tebi pripravi boravište Božjoj riječi. Možeš to učiniti ovim ili sličnim riječima:

ČITANJE BOŽJE RIJEČI I RAZMATRANJE:
Nakon priprave i uvodne molitve slijedi polagano čitanje evanđeoskog odlomka (Lk 3, 10-18):

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Isus im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

I blago onom tko se ne sablazni o mene.”

Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano:
‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!”

Ostani koji tren u tišini. Neka Riječ odjekne u tebi i neka ispuni tvoje biće. Možeš ju više puta pročitati te se zaustaviti kod dijela koji tebi konkretno nešto govori (ono što ti je lijepo, što misliš da se tiče tebe, što u tebi izaziva neku radost, mir, ljepotu ili neki otpor, nemir…). Možda je to prilika da nešto kažem Bogu j uđem s Njim u razgovor. Nije važno hoću li proći cijeli tekst nego da čujem ono što Bog u ovom trenutku želi darovati mojoj duši, kao što uči sv. Ignacije: “Ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari.” Ako ti zatreba, u tekstu koji slijedi možeš potražiti poticaj za razmatranje.

TEKST I PITANJA ZA RAZMATRANJE:

Kao i prošli puta tako i danas, evanđeoski tekst koji nam je ponuđen za razmatranje govori o Ivanu Krstitelju. Prošli puta smo ga susreli na početku njegova poslanja kao onog koji se potpuno i beskompromisno dao u službu Božju, pozivajući na obraćenje, koristeći oštre i prijeteće riječi, naviještajući Jačega koji će konačno istrijebiti svaku prljavštinu i očistiti narod od svakog zla. A danas ga susrećemo na kraju njegova života. Nalazi se u tamnici, potpuno nemoćan, čak pomalo razočaran, tužan, nesiguran, kao da je upao u neku krizu. Život je svoj potrošio kako bi navijestio moćnog Mesiju, koji će jasno dati do znanja tko je u pravu a tko u krivu; sve je riskirao za Istinu koju je slijedio i naviještao, na kraju je zbog toga završio u tamnici i sada upada u sumnju, kao da mu se to sve čini promašenim jer dolazi Krist koji nije pustio oganj s neba da sažeže grešnike, nije kaznio nepravedne, nije udario ni odbacio nikoga nego je za svakoga došao da bi mu bio blizu, da bi ga ozdravio, ohrabrio. da bi ga utješio, poučio, usmjerio, umirio, oslobodio, pozvao na novi život, uskrisio, iskazao mu svoje milosrđe, da bi bio s njime… (usp. Mt 8-9). Isus je došao na zemlju, propovijedao, činio dobre stvari, ali i dalje je na svijetu ostala tama, muka, nevjera, ravnodušnost naspram Boga, nepravda… To je bio odviše drugačiji Mesija od onoga kakvog je zamišljao Ivan te kao da je postojala još jedna veća tmina od mraka tamnice, a to je ona koja se nalazi u samome Ivanu: mrak nesigurnosti i nepovjerenje da je Isus Mesija te uzaludnosti i besmisla vlastitog poslanja i života. Potaknut tom svojom nevoljom i tim svojim pitanjima, šalje Ivan svoje učenike Isusu s pitanjem: Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?

Pitanje je te koje smo i mi skloni postaviti Isusu u našem životnom mraku i u svim teškoćama našega vlastitog života: jesi li ti stvarno Spasitelj? Jesi li došao da me spasiš? Pa gdje si onda kada se nalazim u teškoj situaciji? Zašto ne interveniraš, reagiraš, djeluješ brže, poduzetnije i konkretnije u nekim situacijama? Kakav si ti to Spasitelj? Zašto bol, patnja, zlo u svijetu, oko mene, u meni? Gdje je Bog u svemu tome? Jesi li ti Isuse uistinu otkupljenje svijeta? Je li to doista sve što nam je Bog imao reći? Ne bi li trebao biti malo više prisutan i učinkovit u našem mraku? Razgovaraj s Isusom o tome. Nadalje, jesi li se ti možda, poput Krstitelja, razočarao (razočarala), osjećaš li nemoć, besmisao u svom životu? Što je to konkretno što stvara nemir i tugu u tvojoj duši? Kakva je tvoja slika Boga? Što bi Isus htio reći? Pričaj iskreno s Njim. Podijeli s Njim sva svoja pitanja, nesigurnosti, sumnje, promašenosti, trenutke krize i besmisla… Uđi u razgovor s Njim.

Isus u svom odgovoru upućuje na proroka Izaiju koji je prorokovao tihog Mesiju koji ne viče, ne buči, trske napuknute ne lomi, stijenja što tinja ne gasi (usp. Iz 42, 1-4), nego tiho pomaže ljudima i naviješta Radosnu vijest. No, Isus tomu pridodaje riječi: Blago onomu tko se ne sablazni o mene. Kao da Isus govori da je moguće da se sablaznimo, ali blago ima onaj tko se ne sablazni. Blažen je i radostan onaj koji prestane zahtijevati znakove i krajnju sigurnost te se istinski odluči da u tami ovoga svijeta i vlastitog života ide putem vjere, nade i ljubavi. Najveće se blaženstvo nalazi u tome da baš u vlastitoj tami otkriješ Boga, koji je tvoja jedina sigurnost. Tako se i sam Ivan, na kraju svoga života u tamnici svoje nesigurnosti, još jednom mora iznova obratiti, tj. promijeniti mišljenje, svoju sliku o Bogu (metanoja), kako bi upravo upoznao istinskog Boga koji neovisno o svemu jedini u konačnici život daje te zaključuje: On treba da raste, a ja da se umanjujem (usp. Iv 3,30). Moli za povjerenje, moli za milost obraćenja, moli da u tebi Krist raste…

Svoj molitveni razgovor završi molitvom Oče naš

MOLITVENI LIST ZA RAZMATRANJE, Četvrtak, 1. prosinca 2022.

Prisutnost: Prvi korak molitve je pronalazak tihog i mirnog mjesta. Dobro je ugasiti mobitel, tv i pokušati nekoliko trenutaka ostati u tišini. Posvijesti si da je Bog prisutan. Bog je u tebi, kraj tebe, u osobama na koje misliš. On je jednostavno tu. Možeš mu se iskreno obratiti i otvoriti mu svoje srce.

Zahvaljivanje: Sada kada si posvijestio(-la) Božju prisutnost obrati mu se prvim riječima. Najbolje je da prva riječ bude ,,Hvala ti, za…“ Kada polako započneš sa zahvaljivanjem vidjet ćeš kako se misli i zahvale nižu jedna za drugom. Cilj je slaviti i veličati Boga.

Ispitivanja: Prolazimo one situacije gdje se nije poklapala teorija i praksa moje vjere. Trenutke gdje su prevladali moji kompromisi, pa je moja sebičnost pobijedila mene.

Kajanje: Kajanje je povezano s prethodnim korakom, no ovdje se može naglasiti pogled u dubinu, na istraživanje uzroka mojega ponašanja takvog kakvo je. Npr. Ako sam prema nekom bio grub, otresit — odgovori si — zašto?

Ovu su koraci koji su nam pomogli da uđemo u molitveno ozračje i započnemo razgovor s Gospodinom. Sada slijedi središnji dio molitve, a to je razmatranje nad biblijskim tekstom. Do sada smo se mi nekako obraćali Gospodinu. a sada se on nama obraća preko svoje riječi. Pročitat ćemo predloženi Biblijski tekst. Možemo ga pročitati i nekoliko puta, polako zastajući nad detaljima. Bitno je u ovom djelu molitve ne žuriti! Možemo se zadržati i nad predloženim razmatranjem. Ako je nekome lakše, može i zapisivati svoje misli i molitve. Krenimo…

EVANĐELJE DRUGE NEDJELJE DOŠAŠĆA: Mt 3, 1-12

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: “Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se | u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.

Razmatranje:

Gospodin bi htio da stablo mog života urodi dobrim plodovima. I to obiljem dobrih plodova. U Evanđelju po Ivanu Isus kaže svojim učenicima: “Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“ (Iv 15, 8) Mnogo roda! Mnogo dobrog roda! U evanđeoskom odlomku druge nedjelje došašća Ivan Krstitelj opominje farizeje i saduceje, koji su pristupili krštenju na Jordanu: ,,Donosite plod dostojan obraćenja.“

Kakav je to plod koji je dostojan obraćenja? Ima li i neki plod koji nije dostojan obraćenja? Ima li i trulih plodova? Da, i to je, nažalost, moguće. Da sve bude puno trulih plodova. Da se moje srce pokvari. Ali valja razlikovati grešnost od pokvarenosti. Grešnik sam ako u slabosti padnem pa donesem koji loš plod. Ali ako se borim i iz svojih padova ustajem, ako primam ruku Kristovu koja me u pokajanju i svetoj ispovijedi podiže i ako s Njim nastavljam dalje, onda nužno rađam dobrim plodovima. Gospodin će mi rado oprostiti pokoji loš plod života i pročistiti me. No, pokvaren je onaj koji se ne trudi donositi dobar plod i koji ne mari što rađa truležu, onaj koji se na svoje padove navikao i koji u grijehu i zlu lakomisleno i oholo ustraje… Prema onima čija se duša nalazila u takvom stanju Isus je bio oštar. kao i Ivan Krstitelj, jer to je bio jedini način koji ih je još mogao protresti i spasiti.

Već je sjekira položena na korijen stablima, kaže bez ublažavanja Krstitelj…

No, ja kao Kristov učenik želim rađati dobrim plodovima. Ali ne tek dobrim, nego odličnim. Sjetimo se kako je Isus u svadbi na Kani pretvorio vodu u vino, i to dobro vino, izvrsne kvalitete. Da bi plodovi vinove loze ili jabuke ili neke druge voćke bili sočni i izvrsne kvalitete, potrebno je da u dovoljnoj mjeri budu izloženi Suncu i da je dovoljno kiše natopilo zemlju… da bih ja u ovom Došašću urodio izvrsnim plodovima, potrebno je da se u dovoljnoj mjeri izložim Suncu Kristove blizine kroz euharistijsko slavlje i klanjanje, te da se izložim kiši Njegove milosti u osobnoj molitvi | razmatranju Božje riječi. Učinit ću to i siguran sam da će Gospodin s moje loze ove godine moći popiti čašu dobrog vina, koje će utažiti žeđ Njegovog Srca.

O tome ću sada razmišljati i moliti Gospodina da se ovaj moj plan ostvari.